Multipak (izlet / odmor)

Ove godine održao se osmi Multipak. Jedinstvena manifestacija u regiji koja je godinama evoluirala iz Hi-Fi izložbe u multikulturalno događanje svih područja, od knjige do radionica čaja pa i do Hi-Fija.

Iako i sam volim Hi-Fi te sam glazbofil i audiofil ovo mi je bio prvi posjet. Prve godine poklopilo se vjenčanje (Anino i moje), iduće godine opet vjenčanje (Cvijeta & Dubravko), treće godine nekakav službeni put tko zna u koji dio Europe i tako 7 godina. Sedam. 7. Snimljen je i film po tome.

Ove godine naša mala tvrtka, Šesnaest Točaka, bila je i sponzor Multipaku. Lijepo se zahvaljujemo na ukazanoj prilici. Kako tvrtka jako puno resursa troši na društveno odgovorno poslovanje kroz razne besplatne radionice, pro bono projekte, donacije i slično, ovo nam je bio samo nastavak.

I prilika meni da se maknem od posla na koji dan. Makar djelomično.

Krenuli smo u petak. Prognoza je bila sumnjiva. Oko 20ak stupnjeva i povremena kiša, pljuskovi i svašta nešto. Odbacili smo Malu do mojih roditelja i krenuli.

Krećemo na put, ostavili smo Malu u Čakovcu kod mojih

Na putu nam je bilo sasvim solidno. Trebali smo prvo iz Zagreba otići u Čakovec, tamo ostaviti Malu, onda natrag za Zagreb i neposredno prije Zagreba skrenuti prema Moslavini. Tamo jedno 150 ili ne znam koliko kilometara i evo nas u Pakracu. Smještaj smo našli na www.booking.com. Smješteni u Domu dr. FT. Super povoljno, super čisto, komforno, mjesta za parkiranje. Samo preporuke. Cijena potpuno prihvatljiva. Normalno, zaboravio sam slušalice od telefona, poslali su mi ih poštom. 🙂 Hvala vam, dobri ljudi. 🙂

Par Avion Pakrac – Zagreb 🙂

Normalno, zaboravili smo vizitke. U Pakracu to nije problem. Uleti se u Foto Imago i tamo vam naprave za sat vremena. Čak i pripremu vam naprave bez problema. Gotove su dok stignete ručati. Respect. Cijena – koliko treba biti. Čovjek se dobro osjeća nakon što vidi što je platio.

Gore dolje po Pakracu. Idemo se javiti Božidaru Saviju (kako se to deklinira?!). Normalno, čovjek je na telefonu. On je uvijek na telefonu. Kad spava priča na telefon. Još uvijek je u zimskom izdanju.

Božo. The Božo.

Malo se idemo muvati gore dolje, popiti kafu u miru pa pričekati službeno otvorenje. Iako manifestacija traje od ponedjeljka do nedjelje, službeni protokol otvorenja održava se u petak.

Nazočno je bilo šaroliko društvo. Službeno su manifestaciju otvorili gradonačelnica Pakraca gđa Anamarija Blažević, Monika Lucić Fider – ravnateljica Gradske knjižnice Pakrac, Jelena Hihlik – ravnateljica Muzeja grada Pakraca te Božidar Savi, vlasnik obrta Robertoshop koji je i glavni organizator cijelog događanja. Vidio sam kamere RTLa, široki krug kulturnih djelatnika, hifi uvoznika, zainteresiranih ljudi koji su ciljano došli u Pakrac na cijeli vikend.

Naime, kaj, u Pakracu nema previše događanja s obzirom na relativno malu sredinu i svakodnevne događaje koje možete popratiti u dnevnom tisku (ili kako se već informirate). Pakrac u momentima djeluje polunapušteno (iako nije, radi se jednostavno o gradiću koji ima tri puta manje stanovnika nego npr. Dugave (tj. imao je 2011.; tko zna kakve su brojke sada).

Isto tako, ako se informirate dodatno doznat ćete da se oko Muzeja i Knjižnice stalno dešavaju neke akcije; radionice, predavanja i slično. Sredina bez kulture erodira i raspadne se. Jelena i Martina uz podršku Gradonačelnice to jednostavno ne dozvoljavaju, a Božo tu dođe kao alat. 🙂

Otvaranje Multipaka.

I Multipak je otvoren. Svako za svojim zanimacijama. Petak je obilježio koncert Detoura. Kažu ljudi da je bio odličan. Fenomenalan. Održan na prostoru imanja Janković između izgrada knjižnice, gradske vijećnice i još nekolicine zgrade koje čine imanje. Vrijeme je, srećom, poslužilo. Nije bilo prehladno (!). U samom dvorištu bili su smješteni lokalni proizvođači različitih delicija, štandovi s pločama, mini kafić u kojem su pravili tursku kafu (!) koja je meni bila predobra. Nisam ulazio u to koja je kafa u pitanju, volim tursku i bila mi je taman po volji.

Tonska proba Detoura.

Igor nas je upoznao s Liamom Davisonom. Jedan smješni tip, mlađi. Nagovorio me da navijam za Aston Villu (u životu nisam pratio nogomet). Ispalo je da je čovjek Export Sales Manager u dCS-u. Okeeeeeeej… 🙂 Imamo štelu. Vizitka mu se dopala. 🙂

Štoviše, sa čovjekom smo proveli solidnu količinu vremena jer sada u kategoriju “jedan od nas”. Dosta smo naučili od njega, ali i on od nas. Nismo ga naučili psovati, ali ne bi ostao gladan i žedan bilo gdje u bivšoj Jugoslaviji. Naime, izlagači su bili iz Srbije, Slovenije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Nizozemske, Slovačke i Hrvatske (ako nekoga nisam uočio ispričavam se).

Opaka banda pije kafu. S lijeva Igor, Liam, Ana, ja.

Subota je bila dosta aktivna. Ana je otišla s ekipom iz Turističke zajednica – na Omanovac te posjetiti Državnu ergelu Lipik gdje uzgajaju – lipicanere. Nisam znao da se rađaju crni, a da svoju posebnu srebrnu boju dobiju – jer posijede. Ja sam isto na pola lipicaner. Za to vrijeme ja sam malo preslušao Hi-Fi sajam, ali sam se uglavnom guštao u dCS sobi. Više o hifi aspektu manifestacije napisao je Nebojša na Too Loud Blogu. Svakako pročitajte.

E, da, u petak smo otišli na radionicu “Kako se slušamo?” koju je organizirala tvrtka 1moment. Vodila je Sonja Runjkas i bilo je krasno opuštanje uz nadzor i kvalitetno vođenje. Super stvar. U subotu je Ana otišla na nešto drugačiji događaj. Organizirana je Antistres zona gdje su zainteresirani učili kuhati – čaj. Uz jogu. Vodio ih je Đorđe Cvijić. Čovjeka poznajem valjda 15ak godina. Uvijek nosi tregerice i nikada ništa nije izgovorio bez razloga i nepromišljeno. Hodajući hram i inspiracija.

Putem smo sreli i Božu. Taj je jurio od jedne lokacije do druge cijeli dan. Cijeli dan. Skinuo je bradu. Obećao je Lidiji. Nije mogao izbjeći niti da je htio.

Božo bez brade. BBB.

Subota je završila koncertom u Cubismu. Rokeri su prašili covere i bilo je ludo. Normalno, ja sam se, kao pravi papučar, pokupio na spavanje oko 10. Zaspao samo tako. Bio sam na svježem zraku od 8 ujutro do 10 navečer. Jeo se Multipak grah za objed. Svi smo zajedno sjedili u dvorištu, guštali se u grahu iz kotla i smijali se. Sve dane svi su se smijali. NITKO nije bio ljut, živčan, nervozan. Samo i jedino pozitivna atmosfera. Samo u Pakracu.

U nedjelju se počelo opet oko 8 ujutro. Dosta ljudi u Cubismu imalo je sunčane naočale. Sunca nije bilo. 🙂 🙂

Pogled iz krivog kuta. Ne znam kako sam uspio slikati ovo.

Otišli smo u slušaonicu koju je postavio Sead Lejlić, vlasnik Konus Audia. Tamo smo slušali gramofon i dobrih sat i pol pričali o svemu, ali ne o hajfiju, to je bilo sporedno. Jedna od nekoliko stvari koja mi je obilježila cijelo događanje je taj razgovor. Pozdrav Seadu. 🙂

Otišli smo kući puni dojmova nešto malo iza podneva. S ekipom iz Knjižnice i Muzeja dogovorili smo da ćemo im napraviti projekte kojima se inače bavimo, ali kao rad u sklopu društveno odgovornog poslovanja. Kultura je ionako zadnja u današnjem društvu iako društvo bez kulture neminovno propada. Ali eto. Ako se potrudimo kao što se Božo i društvo oko njega trudi sigurno će biti rezultata.

Zahvaljujemo se na predivnoj manifestaciji, izvrsnoj organizaciji, divnim ljudima koje ste okupili. Multipak je sigurno, meni osobno, jedna od najdražih manifestacija na kojima sam bio uopće.

Bravo Pakrac!

Danijel Crncec

Možda još i ovo...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *