StartUp – Osnovni elementi (dio prvi – proizvod)

Kako sam već dulje vrijeme vezan za rad sa StartUp tvrtkama primjetio sam da je svima zajedničko to da moraju imati ideju oko proizvoda/usluge koju žele staviti na tržište. Vrijedno je ukoliko o tome razmisle PRIJE nego li se upute proizvoditi i razvijati.

Razlog za to je prozaičan, ali vrlo konkretan – monetizacija tj. naplata toga čime se tvrtka bavi. Ovdje sam se sreo sa doslovno svim mogućim scenarijima kojih se čovjek može sjetiti.

Najčešći scenarij koji susrećem je ideja vezana za proizvod koji se iz nekog razloga ne može naplatiti. Relativno nedavno radio sam s ljudima koji su napravili tehnički superioran proizvod, ali bez ikakve šanse da se ikada stavi na tržište (osim u specijalnim namjenama, ali to ćemo u startu odbaciti kao malo vjerojatno; ja nemam ideju kako pristupiti tajnoj organizaciji koja bi takav sustav za analizu sadržaja eventualno trebala, nema niti nitko od vas). Stvar se donekle zakomplicirala jer su im ljudi iz vrlo jake konzultantske kuće otvoren rekli – ne bismo investirali u nešto takvo – ne vidimo naplatu dok istovremeno uspijevaju dobiti sredstva od javnih sredstava koje se dodjeljuju po metrikama ljudi koji nisu osobito upoznati niti sa tržištem niti sa tematikom, ali su u poziciji da odlučuju o nečemu. Osim toga, kroz sustav jednog “jakog akceleratora” (za kojega većina ljudi niti u tom poslu nikada nije čula) dobili su tapšanje po ramenu što je puno jednostavnije za slušati od eventualne kritike. Nastavno na to kreću (fake) priče gdje se odjednom neke velike kompanije interesiraju za proizvod i slično. Vlasnici takve tvrtke sve vide ružičasto i potpuno su nesvjesni stanja u kojem se doista nalaze. Prije ili kasnije lupe u zid. Ne tako davno upravo u našoj regiji imali smo mladića koji je izmislio nešto super (ne mogu pisati o čemu se radi da ne zaradim tužbu; istovremeno se usuđujem reći da je proizvod – budalaština), navodno su tu investitori, narudžbe, ovo i ono. Usporedbom napisanog medijima na osnovu njegovih izjava tvrtka je trebala prošle godine imati preko 140M USD prometa uz vrlo visoku marginu. Problem je u tome što momak i dalje nudi taj svoj fizički proizvod, prodan u svega nekoliko komada na opskurnim konferencijama i poznat je (realno) samo unutar manjeg kruga ljudi.

Scenarij koji također relativno često sretnem je kopiranje tuđeg proizvoda ili ideje. Samo po sebi nije ništa neuobičajeno, novo ili ilegalno. Samo je neinventivno (preporučam pročitati Zero to One od Thiela). Realno, takvi su mi draži od onih gore navedenih. Ne vidim ništa loše u tome da recikliraš tuđu ideju, unaprijediš, prilagodiš lokalnom tržištu, ali to je to. Ne postoji niti jedan jedini razlog da se StartUp ne vodi time.

Treća česta situacija koju zatičem je najgora od svih. Ekipa se nađe, a uopće nemaju ideju što bi radili. Idu po konferencijama, čitaju kratke članke sa smjernicama kako brzo uspjeti, ne proizvode i vrte se u krug. Prednost u odnosu na one koji proizvedu nešto što se ne može prodati je velika – propadnu daleko brže i slijedeći start (ako imaju imalo mozga) naprave značajno drugačije.

Jučer smo s jednim korisnikom izašli van s novom prezentacijom proizvoda. Napravili smo kompletno restrukturiranje svega. Od proizvodnje do načina stavljanja na tržište. Za šest mjeseci pisat ću studiju slučaja o tome kako smo uspjeli.

Danijel Crncec

Možda još i ovo...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *