Red, rad (bez discipline)

Nije poznato odakle je i kada nastala izreka iz naslova. U konačnici je i nebitno jer je pomalo besmislena. Bez (samo)discipline nema reda i rada. Ljudi je vole koristiti u potpuno krivom kontekstu, ponekad u pokušaju da budu duhoviti i slično.

Red i rad bitne su stvari za uspjeh u bilo kojem području djelovanja. S time se neće složiti nekolicina ljudi, ali ljudi koji žele uspjeti i uspješno poslovati, uglavnom će se složiti. Pogotovo ako raščlanimo to dvoje.

Red je individualan i osoban i ne doživljavaju ga svi isto. Primjerice, ja ne mogu raditi ukoliko imam previše stvari na stolu, ako stvari nisu poslagane pod pravim kutem :), ako mi smeta nešto u vidnom polju itd. Uglavnom, volim red pod uvjetom da on podrazumijeva uređeno stanje. S druge strane, pojedincima moj red i njihov red nisu identični. Ana na stolu ima ono što bih ja nazvao kaosom i ne bih mogao izdržati više od nekoliko minuta. Njoj je to savršeni red. Sve je na dohvat ruke, blizu i brzo dostupno. Ne poznajemo univerzalni red i na to ne možemo utjecati. Od formatiranja polja u tablicama do načina kako polažemo olovke na radni stol. Radimo onako kako najbolje znamo i vodimo se kombinacijom naučenog i instinkta. Poznajem organizacije koje inzistiraju na tome što je red i tu nemam što za komentirati. Red je definiran nečim drugim, npr. sigurnošću – clean desk policy ili je jednostavno nekome u HRu bilo dosadno (što mi je vjerojatnije). Osobno osobni red prepuštam pojedincu i ne miješam se do onog trenutka dok moj nije narušen.

Rad je univerzalan. Definicija kaže da se radi o organiziranoj i svijesnoj djelatnosti radi postizanja rezultata i/ili učinka kojim se zadovoljava neka osobna ili društvena potreba. Kad ljudi govore o radu podrazumijevaju jedino i isključivo – aktivnost za koju su plaćeni; po meni prilično kriva interpretacija. Dnevno radim otprilike 12 sati, međutim polovica toga je posao koji je naplativ dok je ostatak vezan za nenaplative aktivnosti (barem ne direktno) kao što su edukacija, čitanje i slično. Taj oblik rada omogućava mi da MOJ plaćeni rad bude cijenjen, bolje prihvaćen te da mi daje određenu prednost u odnosu na konkurenciju. Jednostavno je takav rad investicija. Molim, voditi računa o tome da čovjek može rad i vršiti kao nenaplativi, “za svoju dušu”, iz vlastitog interesa, zanimanja ili želje (dakle, svjesno zadovoljava svoju potrebu.

Red i rad nužni su pojedincu da se kvalitetno može baviti izabranim područjem djelovanja. Bez reda i rada nema nikakvog napretka.

Osobno poznajem osobu, koja je čak i mentor u jednoj edukativnoj / training organizaciji sumnjive reputacije (nisu poslovni anđeli) koja je uspjela u širem društvu na predavanju reći slijedeće: dovoljno je željeti i uspjeh će doći sam po sebi. Jedna od većih budalaština uopće. Ja i svi mi doista JAKO želimo neke stvari, ali ne dešavaju se same od sebe.

Poznajem još jednu osobu neobičnog stava. Visoko pozicionirani poltron u tromoj i nazadnoj organizaciji. Vjeruje da je intuicija važnija od znanja. Organizacija kao takva od toga ima samo štetu. Ista organizacija ima vlasnika i hrpu managera. Da svi oni rade kako treba organizacija bi bila veća, uspješnija, a na predmet podsmijeha. O javnoj percepciji organizacije ću drugom prilikom.

Danijel Crncec

Možda još i ovo...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *