Odluke

Posao mi je takav da je način rada primarno vezan za komunikaciju. U toj komunikaciji postoji prilična količina donošenja odluka bilo s moje ili korisničke strane. Odluke su me naučili da ih donosim brzo. Razmislim, procjenim moguće rizike i odlučim. Ponekad su odluke krive, ponekad su ispravne.

Ovisno o vrsti organizacije kod korisnika/partnera odluke je nekad doslovno nemoguće dobiti ili treba potrošiti ozbiljnu količinu vremena i napora da ga se uvjeri da odluku uopće donese.

Kod velikih organizacija s nejasnom vlasničkom strukturom (npr. banke i ostali oblici financijskih institucija; izuzeci svakako postoje, primjerice jedna mala banka koja djeluje na području Istre) teško je dobiti bilo kakvu odluku jer jednostavno ljudi koji imaju mandat donositi odluku nemaju hrabrosti donijeti ih; boje se za svoje pozicije na koje su došli, uglavnom, nezasluženo pa postoji strah da pogrešna odluka ne bi dovela do preispitivanja njihovih kompetencija (lijepi pozdrav A.R.; u životu nije donio odluku, ali je sales manager poznat pod nadimkom “intuition above knowledge”; mediokritet).

U velikim organizacijama s jasnom vlasničkom strukturom i linijom zapovijedanja su stvari puno jednostavnije. Radim godinama s jednom multinacionalkom gdje odluke donosi njihov lokalni direktor koji račune polaže vlasnici tvrtke. Tvrtka ima 120 tisuća zaposlenih, promet od oko 17B USD. Čovjek donosi odluke na temelju informacija i čini to brzo. Kompetentniji je od onih u organizacijama navedenim u gornjem primjeru, a svoju funkciju je gradio godinama i ima apsolutno povjerenje vlasnika i svih upravljačkih odbora.

U srednjim organizacijama ima svačega. Upravo ovih dana radim s jednom domaćom tvrtkom koja ima jednog vlasnika i vrlo jasna pravila. Odradili smo nekoliko sastanaka unazad 3 tjedna. Sastanci su bili kratki, jasni i konstruktivni. Vlasnik je odluke na strateškom nivou donosio u hodu i bez preispitivanja.

Zaključak je vrlo jednostavan. Brzo donošenje odluka bitno je za poslovanje radi nekoliko razloga:
Sporo donošenje odluka ima visoku cijenu; prošle godine imali smo famu s GDPRom gdje su tvrtke koje su čekale zadnji čas jednostavno platile više nego one koje u krenule rano u to. Razlog je jednostavan – srednji i visoki management nije donio odluku jer su špekulirali da je možda neće morati donijeti. Nije se desilo nikome ništa; nejasna vlasnička struktura nalaže da se pogleda bilanca jednom godišnje i ne analizura previše što doista stoji iza toga te koji su se procesi dešavali.
• Brzo donešena pogrešna odluka nanosi manju štetu nego odgađana pogrešna odluka. Štoviše, moguće je uočiti da je pogrešna i reagirati korekcijama.
• Brzo donešena ispravna odluka je jednostavno dobra.
• Način i brzina donošenja direktna su posljedica reda u organizaciji.

Naravno, stvari nisu crne ili bijele. Ponekad čekam tjednima vlasnika male ili mikro tvrtke da donese odluku. Nerijetko prekinem suradnju u takvoj varijanti jer očigledno čovjek ne može odlučiti jer niti sam nije siguran što želi.
Bolje se kloniti takvih korisnika.

Broj korisnika je samo virtualno ograničen. Jedan od parametara koje treba uzeti u obzir kod odluke o suradnji je i brzina odlučivanja. Nemojte gubiti vrijeme.

Danijel Crncec

Možda još i ovo...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *